Turovac

Povrće neobičnog oblika i okusa. Nekada 'oštriga siromašnih' - danas hrana za imućne.

Dalibor Kudumija © Vrtlarstvo.info

Ova izgledom neugledna povrtna vrsta „starinsko“ je povrće koje se je u znatnoj mjeri uzgajalo još od 16. stoljeća i do početka prošlog stoljeća bilo nezaobilazni dio jelovnika većine europskih naroda. Danas je gotovo iščeznulo s naših stolova. U posljednje vrijeme postaje znak prestiža da restoran na jelovniku ima jelo s turovcem, to je povrće s kojim vrsni kuhari vrlo rado eksperimentiraju. Na jednom gastro blogu pročitao sam vrlo dobar opis turovca: 'kako nešto tako ružno može biti tako ukusno?'

Taksonomija

Red:Asterales
Porodica:Astraceae
Rod:Tragopogon
Vrsta:Tragopogon porrifolius

Uzgojni podaci

Vrsta tla:humusno, pjeskovito, glinasto
pH tla:neutralno, kiselo, bazno
Sadnja:ožujak-travanj
Berba:srpanj-listopad
Kalendarski podaci odnose se na područja s kontinentalnom klimom. Za regije s gorskom i mediteranskom klimom potrebno je prilagoditi termine.

Botaničko ime
Tragopogon porrifolius
Drugi nazivi
vrtni turovac, ružičasti turovac, turovet, bijeli korijen, lukolisna kozja brada, biljka kamenica, jeruzalemska zvijezda (naziv turovac ponekad se pogrešno koristi i za španjolski zmijak (Scorzonera hispanica), bliskog srodnika iz roda Scorzonera)
Strani nazivi
eng. salsify, oyster plant • njem. Haferwurzel

Opis.Turovac je dvogodišnja biljka, rjeđe trajnica iz roda Tragopogon, porodice glavočika (Asteraceae), izvornog porijekla iz mediteranskog dijela Europe. Uzgaja se zbog jestivog korijena, a zbog lijepog cvijeta često se može naći u vrtovima kao ukrasna biljka. Cvijet je ljubičaste boje, a otvoren je samo prije podne. Vrlo rado spontano hibridizira s drugim vrstama iz roda. Kod nas samoniklu u prirodi možemo pronaći livadni turovac (Tragopogon pratensis), vrstu žutog cvata.

Masovnim monokulturnim uzgojem druge vrste povrća istisnule su ga s tržnica, većinom zbog činjenice da se korijen, glavni jestivi dio biljke, lako lomi pri strojnom vađenju čime mu se umanjuje trajnost i tržna vrijednost. U posljednje vrijeme, u eri ekološkog uzgoja zdrave hrane značajno mu se povećala popularnost. Belgija, Nizozemska i Njemačka najznačajniji su svjetski proizvođači ovog zaboravljenog, vrlo zdravog povrća.

Opće je prihvaćeno mišljenje da turovac okusom podsjeća na kamenice, otuda i narodno ime biljka kamenica, iako objektivno svojim blagim i ugodno slatkastim okusom više podsjeća na šparoge ili artičoke.
Zbog velike količine vlakana i malo kalorija, turovac povoljno utječe na regulaciju probave što ga čini namirnicom prikladnom za sve dobne skupine.

Turovac, nadzemni dio | Dalibor Kudumija © Vrtlarstvo.info
Turovac, cvijet | Stephen Lea iz Wikimedia Commons

Prehrambena vrijednost. 100 g kuhanog turovca sadržava 9 grama vlakana što čini gotovo trećinu dnevnih potreba organizma, 2,6 grama proteina, 4,9 grama ugljikohidrata i samo 0,4 grama masnoća, uz samo 34 kcal. Bogat je vitaminom E, 3 mg ovog vitamina u 100 grama kuhanog turovca čini jednu četvrtinu preporučenog dnevnog unosa, ima i značajnu količinu vitamina B9, čak 20 mikrograma.

Kulinarska primjena.Glavninu upotrebe čini korijen, nalik korijenu peršina, koji se poslužuje kuhan kao prilog, najčešće u bijelom umaku ili s mrkvom i graškom, od njega se priprema varivo ili dodaje u juhe, ukusan je pohan, a cijenjena je i priprema popečaka od naribanog korijena turovca. Okus mu se izuzetno dobro slaže s topljenim sirom. Restorani ga najčešće poslužuju kuhanog s bešamel umakom, umacima s plemenitim sirom ili umakom od gorušice. Korijen je odmah nakon ljuštenja potrebno potopiti u zakiseljenoj vodi (octom ili limunovim sokom) da bi se spriječila promjena boje. Lakše ćete ga očistiti ako ga prethodno kratko prokuhate.
Korijen je vrlo bogat lateksom od kojeg se mogu raditi gume za žvakanje.
Mladi izdanci mogu se koristiti svježi ili pripremati kao šparoge.
Cvijet je također jestiv, koristi se za dodavanje u salate.
Jestive su i klice proklijalih sjemenki.

Ljekovita svojstva. U narodnoj medicini smatra se da ima pozitivan učinak na jetru i žučni mjehur te prirodno diuretsko djelovanje koje zahvaljuje visokoj koncentraciji kalija i maloj količini natrija.

Uzgoj. Sije se na otvoreno u rano proljeće, na sunčanu gredicu, za jesensku berbu, ili u ranu jesen za proljetnu berbu. Najbolje je sijati krajem ožujka i u travnju, u redove na dubinu od oko 12 mm. Dovoljan je međuredni razmak od 30 centimetara, turovac ne raste u širinu. Izbjegavajte sijanje u svježe pognojenu zemlju da izbjegnete dijeljenje i kovrčanje korijena. Najbolja je zemlja koja je prošle godine pognojena stajskim gnojem ili kompostom. Prilikom pripreme tla uklonite eventualno kamenje i vrlo grube čestice.
Bolje uspijeva i veći prinos daje za hladnijih ljeta. Iako podnosi sušu, redovito zalijevanje omogućit će razvoj sočnijeg korijena i spriječiti razvoj vlaknaste strukture.
Berba je ovisno o vrsti i vremenskim prilikama za 120-150 dana. Prilikom berbe obratite pažnju na činjenicu da korijen može biti duboko u zemlji i da se lako lomi, a oštećen znatno kraće zadržava svježinu. U plodoredu se pet godina ne bi se trebao saditi na istoj gredici.

Srodne vrste. Srodno povrće koje sve više u uzgoju zamjenjuje turovac je španjolski zmijak (Scorzonera hispanica).



Vezani članci



Turovac u bijelom umaku

Recept

Turovac se može pripremati na brojne načine, ali ako želite pripremiti brz, jednostavan i lako probavljiv prilog koji se dobro slaže sa svakom vrstom mesa, ili poslužiti lagani bezmesni obrok s malo kalorija onda je turovac u bijelom umaku pravi izbor.
... » Pročitajte članak



Španjolski zmijak

Scorzonera hispanica

Španjolski zmijak (crni korijen) u posljednje vrijeme ponovno dobija na popularnosti, a zbog manje vlaknaste strukture i vrlo sličnog okusa sve češće u ponudi zamjenjuje turovac. Opće je prihvaćeno mišljenje da zmijak (kao i turovac) okusom podsjeća na kamenice, otuda i narodno ime biljka k... » Pročitajte članak