Aronija

Svojstva, uzgoj i uporaba

MiraculixHB [Javno dobro] iz Wikimedia Commons

Aronija je vrsta bobičastog voća iz porodice ruža. Iako je u Hrvatskoj iz godine u godinu uzgoj aronije sve popularniji, uzgojene su količine još uvijek zanemarive. U svijetu se uzgoju ove vrste bobičastog voća u posljednje vrijeme pridaje sve veće značenje, prvenstveno zbog zdravstvenih dobrobiti i pogodnosti za ekološki uzgoj, a i zbog činjenice da je samooplodna vrsta, dovoljan je samo jedan grm na okućnici da ostvarimo zadovoljavajući prinos. Unutar roda nalazimo tri vrste: crnoplodnu, ljubičastopolodnu i crvenoplodnu aroniju, s nekoliko sorti.

Taksonomija

Red:Rosales (ružovke)
Porodica:Rosaceae (ružatice)
Rod:Aronia (Photinia)
Vrsta:Aronia spp. (Photinia spp.)

Uzgojni podaci

Vrsta tla:humusno, pjeskovito, glinasto
pH tla:neutralno, kiselo, bazno
Kalendarski podaci odnose se na područja s kontinentalnom klimom. Za regije s gorskom i mediteranskom klimom potrebno je prilagoditi termine.

Botaničko ime
Aronia spp. Photinia spp.)
Drugi nazivi
Najčešći sinonim za aroniju je sibirska borovnica ali on u hrvatskom jeziku nije jednoznačan, koristi se za nekoliko različitih vrsta, a primjena mu nije korektna niti botanički, niti po geografskom podrijetlu. Često dovodi do zabluda, pa bi njegovu upotrebu trebalo izbjegavati. Pročitajte više
Strani nazivi
eng. chokeberry (crnoplodna: black chokeberry; crvenoplodna: red chokeberry; ljubičastoplodna: purple chokeberry)
njem. die Apfelbeeren (crvenoplodna: Kahle Apfelbeere, Rote Apfelbeere; crnoplodna: Schwarze Eberesche; ljubičastoplodna: Pflaumenblättrige Apfelbeere)

Opis. Aronija je porijeklom s istoka Sjeverne Amerike gdje je američki indijanci od davnina poznaju kao vrijednu prehrambenu i ljekovitu biljku. Zbog činjenice da podnosi vrlo niske temperature i zbog lijepog i bujnog cvata u Europu je prvo naseljena u hladne krajeve tadašnjeg Sovjetskog Saveza, kao ukrasni grm u parkovima, otuda i naš sinonim sibirska borovnica. Tek kasnije sovjetski su znanstvenici aroniju prepoznali kao vrijednu vrstu bobičastog voća. I danas mnogi ljudi aroniju uzgajaju u vrtovima zbog njene hortikulturne vrijednosti.

Specifičnosti aronije su što u našem podneblju još nema bolesti koje je napadaju što je čini pogodnom vrstom voća za ekološki uzgoj i što dozreli plodovi još dugo ne otpadaju tako da se može znatno produljiti vrijeme berbe što je bitno kod ručnog obiranja.

Botaničko ime. Prema najnovijoj klasifikaciji bilja rod Aronia svrstan je u rod Photinia. Prilikom tog preklasificiranja promijenjeni su i latinski nazivi nekih vrsta unutar roda, što vrlo često dovodi do pomutnje. Budući da se mnogi znanstvenici, posebno europski, ne slažu s tom novom klasifikacijom i smatraju da bi Aronia i dalje trebala postojati kao zaseban rod unutar porodice ruža, taksonomski je status obadva naziva prihvaćen. U Europi se i dalje češće koristi naziv Aronia odakle su izvedena i hrvatska imena za rod i vrste unutar roda aronija.

  • Crnoplodna aronija - Aronia melanocarpa (sinonimi: A. nigra, Photinia melanocarpa)
  • Crvenoplodna aronija - Aronia arbutifolia (sinonim: Photinia pyrifolia)
  • Ljubičastoplodna aronija - Aronia prunifolia (sinonimi: A. floribunda, Photinia floribunda, A. arbutifolia var. atropurpurea).
    Ukoliko prihvatimo mišljenje da je ljubičasta aronija hibrid, a ne zasebna vrsta onda se pravilno označava kao Aronia x prunifolia.

Crnoplodna aronija | BotBln iz Wikimedia Commons
Ljubičastoplodna aronija | Kurt Stüber iz Wikimedia Commons
Crvenoplodna aronija | Abrahami iz Wikimedia Commons
Crvenoplodna aronija u cvatu | Bob Gutowski, iz Flickr

Kulinarska primjena. Plod aronije ima trpko kiseli okus što ga kod većine ljudi čini neprikladnim za konzumaciju u svježem stanju. Od bobica se proizvode želei, džemovi, sok, sirup, vino i liker. Dodaje se smrznutim ili fermentiranim mliječnim proizvodima. Sušene bobice koriste se za čaj.
U prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, aronija je važan izvor prirodne boje.

Ljekovita svojstva. U posljednje vrijeme rađena su brojna znanstvena istraživanja o dobrobiti aronije po zdravlje. Sastojci u plodu aronije snažan su antioksidans, imaju izraženo protuupalno, protubakterijsko i protuvirusno djelovanje, smanjuju krvarenja, jačaju stjenku krvnih žila, snizuju krvni tlak i djeluju antimutageno. Antimutageno djelovanje aronije korišteno je za ublažavanje posljedica kod ljudi izloženih radijaciji nakon černobilske tragedije.
Također, aronija je bogata biološki aktivnim tvarima: pektinom, flavonoidima, polifenolima, antocijaninima, organskim kiselinama i mnogim vitaminima, uključujući E, B2, B6, B9, PP i karotenom (provitamin A). Ipak pri korištenju aronije kao potpore zdravlju treba imati na umu da je većina istraživanja i analiza vršena na svježem plodu aronije, a kao što je već ranije napomenuto, zbog trpkog okusa velik broj ljudi konzumiranje svježih bobica ne smatra prihvatljivim. Stajanjem i preradom smanjuje se količina korisnih sastojaka, ali i tada je njihova razina nešto viša nego kod ostalog komercijalnog voća.

Uzgoj. Aronija nije zahtijevna za uzgoj. Uspjeva na većini vrsta tala. Vrlo je otporna na nepovoljne klimatske uvjete ali ne preferira sušu, puno lakše podnosi povećanu vlažnost.

Sadnja: na tržištu se mogu naći kontejnirane sadnice i sadnice golog korijena. Kontejnirane sadnice mogu se saditi cijele godine, iako ih je preporučljivo saditi u terminima kad se sade i one golog korijena, u jesen kada prestane vegetacija ili u rano proljeće.
Sadnja se obavlja klasično kao i kod ostalog bobičastog voća: na dno sadne jame (cca 50x50x50 cm) staviti sloj rahle zemlje, na nju postaviti korijen. Ostatak izvađene zemlje pomješajte sa stajskim gnojem i tresetom (omjer otprilike 1/3 : 1/3 : 1/3) i tom mješavinom zatrpajte jamu. Zemlju oko korijena dobro utisnite. Drugi način je da nakon što na sloj rahle zemlje stavite korijen, dobro utisnete drugi sloj rahle zemlje oko korijena, na to dodate sloj zrelog stajnjaka (pazeći da ne dodiruje korijen) i ostatkom zemlje zatrpate jamu.

Razmak: vrlo je različita praksa kod uzgoja aronije s obzirom na razmak biljaka unutar reda. Razlike su prvenstveno vezane uz predviđeni način branja: kod ručnog branja razmak treba biti veći, preporučeno 1,5-2 metra, čime se osigurava pristup svakom odraslom grmu sa svih strana. U uvjetima strojnog obiranja ploda, preporuča se uzgoj u špaliru, s razmakom između pojedinih bilja od 0,6-1,2 metra. Uobičajeni međuredni razmak iznosi 3 metra, ali ako je predviđeno strojno branje i kod većih zasađenih površina treba razmisliti i o većem razmaku zbog lakšeg pristupa mehanizacije i manipulacije.

Razmnožavanje: aronija se uobičajeno i bez poteškoća razmnožava reznicama. Moguć je i uzgoj iz sjemena jer je zbog činjenice da je samooplodna vrsta mogućnost stranog oprašivanja malena (ali uvijek moguća), stoga sjemensko razmnožavanje, pogotovo kod komercijalnog uzgoja, treba izbjegavati.

Sorte. Postoje brojne sorte aronije koje su nastale selekcijom, hibridizacijom i križanjem između pojedinih vrsta i/ili postojećih sorti. U literaturi (a posebice na internetu) postoje oprečni podaci o tome kojoj vrsti pripada pojedina sorta, i iako smo se trudili vrstu navesti prema najvećem broju referenci i najrelevantnijim podacima, u nastavku navedenu pripadnost vrsti treba uzeti s dozom rezerve. Najčešće sorte u uzgoju u Hratskoj su: Hugin (crnoplodna aronija), Viking (crnoplodna aronija) i Nero (ljubičastoplodna aronija).



Vezani članci

Sibirska borovnica

Ime sibirska borovnica pogrešno se upotrebljava za nekoliko vrsta bobičastog voća: aroniju i haskap (modru kozokrvinu, kamčatsku bobicu), ponekad čak i za meralu. One oblikom ili bojom podsjećaju na borovnicu, a zajedničko im je što podnose niske temperature. Niti jedna od tih vrsta botanič... » Pročitajte članak

Haskap

Lonicera caerulea

Haskap se kod nas naziva brojnim imenima: kamčatka, sibirska borovnica, kamčatska borovnica, bobica ili jagoda, medena borovnica, majska jagoda. U Hrvatskoj je slabo poznata vrsta bobičastog voća. Razlog tome možda leži i u činjenici da prve selektirane sorte nisu imale svima prihvatljiv okus... » Pročitajte članak

Merala

Amelanchier spp.

Merala (hrušćica, aronika) je još jedna, u nas rijetka vrsta bobičastog voća. Plod joj je crvenoljubičasta bobičasta jabučica koja zrenjem prelazi u vrlo tamno ljubičaste, gotovo crne nijanse. U prirodi raste uglavnom u brdskim područjima s umjerenom klimom. Postoje brojne vrste koje se č... » Pročitajte članak